ANA BRNABIĆ ZA KURIR Predsednica Skupštine nikad iskrenija: O godini punoj izazova, saradnji s Vučićem, kakva je u kafani i koja je omiljena pesma njenog sina
Na samom kraju turbulentne 2025. godine, predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić ugostila je ekipu Kurira u Ložionici, mestu gde se susreću indistrijsko nasleđe i savremena Srbija i u opuštenoj atmosferi otvoreno govorila o teškim političkim izazovima, radu Republičkog parlamenta pod pritiscima, saradnji sa predsednikom Aleksandrom Vučićem...
Intervju otkriva i ličnu stranu - od ponosa zbog sina koji je ove godine krenuo u prvi razred, do lekcija koje je naučila.
Razgovaramo na kraju ove 2025, za mnoge najteže godine od one 2020, korona godine, i svi čekaju da otkuca ponoć i da zvanično uđemo u 2026. Kako biste vi opisali 2025. godinu?
- Teško je to reći jer smo imali zaista teške godine iza nas: pandemiju koronavirusa 2020, pa 2021. takođe borba protiv pandemije, pa onda ona užasna 2023, kad smo imali one užasne tragedije, masovne zločine u "Ribnikaru", Duboni, Orašju, pa u 2024. pad nadstrešnice... A ova 2025. u političkom smislu zaista je bila najteža. Ja uvek pokušavam da nađem i neke pozitivne stvari... Za mene lično je 2025. obeležilo to što je moj sin krenuo u prvi razred osnovne škole. A politički, zaista jako, jako teška, mada, s druge strane, kad pogledate - naš narod je pokazao takvo strpljenje, takvu toleranciju, neverovatan stepen i količinu odgovornosti. I na kraju krajeva, zbog toga smo i uspeli da pobedimo blokade i blokadere i da završavamo ovu tešku godinu sa čitavim nizom uspeha. I zaista je bilo toliko uspeha koje smo postigli uprkos svim nastojanjima blokadera da zaustave Srbiju.
Kažu čovek se uči dok je živ, misleći naravno na iskustvo i mudrost koju dobijemo s godinama. Pa čemu vas je naučila ova 2025?
- Mnogim stvarima na najteži mogući način, ali najviše me je ojačala. Mislim da smo nekako svi, nakon ovakve godine, dokazali da možemo mnogo više nego što smo ikada možda i mislili. Ja sam ponosna na to što institucija koju vodim, Narodna skupština Republike Srbije, a koja je dom svih naših građana, bez obzira i na dimne bombe, i na suzavce, dimne sprejeve, na jaja, konzerve, na flaše, nikada nije bila blokirana i nastavili smo da radimo u interesu svih naših građana, bez obzira na to da li su oni glasali za političku opciju kojoj pripadam, Srpskoj naprednoj stranci, i listi, odnosno poslaničkoj grupi "Aleksandar Vučić, Srbija ne sme da stane", ili opoziciju, odnosno predstavnike bivše vlasti. Da Narodna skupština radi, važno je za sve građane Republike Srbije i mi smo pokazali da institucije neće biti blokirane. Ali da ste me pitali 2024. da li bismo na takav način uspeli da se izborimo i preživimo sve to... Pa nisam sigurna da bih pozitivno odgovorila, ali očigledno je da ljudi mogu mnogo više nego što inicijalno misle.
Kad smo kod Skupštine, uvek je zanimljivo gledati vaše replike sa opozicijom... Da li imate svog "miljenika" na toj političkoj strani, s kim volite da razmenite pokoju reč i u Skupštini i van nje?
- Postoje predstavnici iz opozicije koji su kosntruktivniji i s kojima je lakše dogovarati se... Ne mislim u negativnom smislu neki dogovori, građanima iza leđa, to se nikada ne dešava, već da se dogovorimo o tome kako će da funkcioniše Narodna skupština. S tim što moram da kažem da u ovakvoj atmosferi u društvu, ako bih pomenula bilo koje ime, ne bi bilo dobro za njih. Tako da ću to izbeći. Ali ono što mi je, recimo, zanimljivo jeste to što možemo da vidimo jednu poslaničku grupu opozicije, a to je "Mi - glas iz naroda", koju predvodi Branko Pavlović i koji su apsolutno opozicija. Ali jedna u potpunosti državotvorna opozicija. Ti ljudi se zaista bave politikom na način da ako je nešto dobro, bez obzira na to ko to predloži, oni će to podržati. Mi se razlikujemo po milion stvari i volela bih da ima više takvih ljudi koji nikada neće trčati u inostranstvo da optužuju svoju zemlju, da se žale na svoju zemlju i da traže sankcije za svoju zemlju, a što čini najveći deo predstavnika bivše vlasti. Mislim da to nije politika, mislim da je to sramotno i nadam se da će nekada u svojoj političkoj karijeri naučiti da se takve stvari ne rade.
Zbog čega opozicija u svom političkom delovanju nije još došla do tog nivoa koji ste naveli - da ako je nešto dobro za državu, da se to i podrži?
- Ne znam kako to da kažem a da ostanem politički korektna... Smatram da je to u velikoj meri infantilno, politički infantilno, jer se politikom ne bavite zarad sebe samih, nego zbog građana. Evo jedan bizaran momenat, imate takozvanu proevropsku opoziciju koja ne glasa za čitav set proevropskih zakona. Proevropska opozicija nije na poslednjoj sednici glasala za usvajanje zaključka o poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije. Potpuno neobjašnjivo! Eto, neće (da glasaju) jer smo to predložili mi kao parlamentarna većina. Mislim da je za jednu uspešnu zemlju potrebno - i to je naravno najvažnije - da ima odgovornu vlast, ali takođe je važno da ima odgovornu opoziciju, kao što je važno da ima i odgovorno i konstruktivno civilno društvo. Bez ta tri činioca jako je teško da imate uspešnu zemlju i mislim da nama tu mnogo toga fali. I mislim da vlast, pre svega predsednik Aleksandar Vučić, uvek poziva na dijalog i mislim da činimo sve da nađemo makar minimum zajedničkih tačaka da makar možemo da radimo, ali je to prilično teško kada, vraćam se na ono što sam rekla, imate infantilnu političku opoziciju koja smatra da nešto nije uspeh Srbije već uspeh Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, iako je to dobro za sve nas. Dakle, te stvari ili moraju oni da promene, ili će narod promeniti njih i tražiti odgovornije ljude koji će ih predstavljati.
Pomenuli ste šefa države Aleksandra Vučića, koji je prethodnih godinu dana konstantno insistirao na dijalogu, pozivao, većina se nije odazvala.. Vi ste jedan od njegovih najbližih saradnika, pa kako je sarađivati sa Aleksandrom Vučićem?
- Svaki dan učite nešto novo. Svakako je naporno i zahtevno, jer je on neko ko non-stop radi, on nema pauzu. Ne voli ni sekund pauze. Ali da nije takav, ne bi Srbija uspela da napravi ono što je postigla za ovih 12 godina. Daću jedan najplastičniji, najočigledniji primer. Da mi imamo više izrađenih auto-puteva i brzih saobraćajnica u poslednjih 12 godina nego u prethodnih 67! To može da se desi samo ako imate lidera koji će svaki dan gurati i davati sve od sebe. A mi imamo čitav niz takvih uspeha. Danas u Srbiji imamo najveću stopu zaposlenosti, najmanju stopu nezaposlenosti, do kraja ove godine imaćemo prosečne plate preko 1.000 evra, od 1. januara imaćemo minimalac koji će biti preko 550 evra... To su stvari o kojima Srbija nije mogla ni da sanja. Da imamo investicioni kreditni rejting, da smo druga zemlja u Evropi, odmah iza Estonije, po e-upravi i spremnosti naše javne uprave za promene, modernizaciju i digitalizaciju, da smo šesti u svetu u tome... Što bi ljudi rekli, to nam nikad nije bilo ni u kartama! A sve to smo uspeli u 12 godina. Takav je on čovek i ja se ponosim što radim s takvim čovekom i zaista učim od njega svaki dan.
Koja bi pesma najbolje opisala vašu 2025?
- Za mene? "Rock me, baby" od Rive, pobednička Evrovizije. Zašto? Pa mislim da naslov sve govori. A s druge strane, recimo, "Sweet dreams" grupe Eurythmics. To je ove godine omiljena pesma mog sina. On sluša mnogo kvalitetniju muziku od mene.
Osim lekcije koju ste naučili ove godine, da li ste neku svoju osobinu promenili, radili na njoj?
- Možda sam pre bila strpljivija i tolerantnija, mislim da sam u velikoj meri to izgubila u 2025. godini. Sada sam očvrsnula.
Koja je vaša poruka za 2026. građanima Srbije?
- Osim onog uobičajenog i najvažnijeg, a to je zdravlje, u 2026. želim mir i malo više tolerancije, da pokušamo da čujemo jedni druge.
Kurir Politika/M.Crnogorac